Poveo sam je dok me je vodila

Oduvek je želela da vidi Palmiru i ja sam je poveo.

Oduvek sam želeo da vidim Palmiru i ona me je povela.

Stigavši tamo shvatila je da bez mene nikad ne bi došla.
Stigavši tamo shvatio sam da bez nje nikad ne bi otišao.

Odlazeći iz Palmire poželela je da dođe ponovo, sa mnom.
Odlazeći iz Palmire poželeo sam da odem ponovo, sa njom.

Službenici

"Ne" reče službenik br.1
"Da" reče službenik br.2
Na kraju se složiše da su obojica u pravu.

Si yo hubiera sido Julio Cortázar (versión española)

Si yo hubiera sido Julio Cortazar habría escrito minicuentos y noveles de la misma manera y con el mismo estilo pero en vez de su nombre habria puesto el mio.

Si Cortázar hubiera sido yo habría hecho lo mismo pero en vez de mi nombre hubiera puesto el suyo.

La diferencia seria que yo soy Cortázar y a el le gustaría ser Julio.

Principijelno ambivalentan

Napred je ispred mene.
Nazad nije samo iza mene.

Levo je kada je levo.
Desno je i kada nije desno.

Moje je i njeno.
Njeno je njeno.

Svet je sve oko mene.
Svet je samo ono što je u meni.

Ljubav je kada volim.
Mržnja je kada i dalje volim.

Kafe Nicola

Ona voli da ide u kafe Nicola na trgu Rosio. Ona voli da pije belu kafu iz velike šolje u kafeu Nicola. Ona voli da jede kolače pasteis de nata u kafeu Nicola. Ona voli da čita knjige Žoze Saramaga i pesme Fernanda Pesoe u kafeu Nicola. Ona voli da kroz veliki prozor kafea Nicola posmatra ljude kako žurno prolaze. Ona voli da žvrlja po svesci dok sedi za svojim omiljenim stolom u desnom uglu kafea Nicola.

A ja...ja samo želim da budem pored nje...u kafeu Nicola

Kinsmandla na koketfensteru

- Zbog čega kinsmandla sedi na koketfensteru?
- Da joj se ne bi videle štrinfle!

Sreća

Fabián Vique, Argentina

Dopale su mi se njene oči: napravio sam fotku i oblepio celu sobu njenim pogledom. Dopao mi se njen glas: snimio sam ga i sada ga slušam i danju i noću. Tako mi je lepo da već mesecima ne izlazim.

Moja porodica joj se obratila s molbom da dođe i izbavi me iz zatočeništva. Juče je pokucala na moja vrata. Zamolila me je da izađem, htela je da prošetamo. Nije uspela da me istrgne iz moje sreće.

Matematika, a ne fizika

"Ako život zamislimo kao jednu neprekidnu liniju gde početak i kraj označavaju prošlost i budućnost da li možemo pretpostaviti da sredina takve linije predstavlja sadašnjost" upita student profesora koji je za to vreme ispisivao nerazumne formule po tabli.

"Kolega, ovo je predavanje iz matematike, a ne fizike. Mi se ovde ne bavimo pretpostavkama već preciznim proračunima" odgovori mu profesor, okrenu se nazad prema tabli i nastavi da piše.

Kada bih ja bio Hulio Kortazar

Kada bih ja bio Hulio Koratazar pisao bih minipriče i romane na isti način i identičnim stilom, ali bih umesto njegovog imena stavljao svoje.

Kada bi on bio ja pretpostavljam da bi uradio isto samo što bi umesto moga stavljao svoj potpis.

Razlika je u tome što sam ja Kortazar, a Hulio bi želeo da to bude on.

Haiti-istorija jedne drame, Z magazin

http://freedomfight.net/cms/index.php?mact=News,cntnt01,detail,
0&cntnt01articleid=126&cntnt01origid=15&cntnt01detailtemplate=
my_showdetail.tpl&cntnt01dateformat=%25d.%20%25m.%20%25Y.
&cntnt01returnid=62

Južni kutak Evrope

Evropske sveske, broj 1, maj 2008

Lisabon (ili zašto su oni krenuli na put u prošlost)

Mesto na kome se završava atlansko plavetnilo i počinje evropsko tlo predstavlja svojevrsnu mešavinu crno-belih filmova sa Hemfrijem Bogartom iz 40-ih godina, marokanskih primorskih gradova i Pariza 70-ih godina i osvaja čim stupite na njegovo tlo. Lisabon živi svoj život u vremenu koje teče paralelno sa stvarnošću u kojoj živimo, gde se stvari odigravaju na potpuno drugačiji način i gde ljudi prolaze kroz svoje živote poput likova iz Markesovog mističnog mesta Makondo. Lisabon je mesto gde se stvarnost i mašta spajaju.

Tokom besciljne šetnje gradom telo opija čudna mešavina mirisa okeana i viševekovne istorije koju ovo mesto poseduje; uske ulice koje se prepliću i ukrštavaju vode pravo ka okeanu koji u prvom kontaktu parališe telo dok oči pokušavaju da se priviknu na jarku plavu boju...ipak je bolje oslepeti od te napadne boje nego živeti ceo život u crno-beloj tehnici.

Šetnja Baixom ili Bairom Altom, vožnja prepoznatljivim žutim tramvajem, koji se kao malo dete, provlači kroz preuske ulice grada, prodavnice sa beskrajnim nizom ploča Amalije Rodriguez, knjižare u kojima se oseća težak, ustajali, miris knjiga, poslastičarnice u kojima se služi predivno pecivo kao i slika starih ljudi koji ispred svojih kuća raspravljaju o raznim temama prizori su koji ispunjavaju glavu koja pokušava da se odupre toj bujici slika, boja, mirisa i zvukova koji naviru u nju...

Noć je rezervisana za Alfamu, deo grada koji živi u vremenu Mavara, u vremenu izgubljenih bitaka i izgubljenih srodnih duša. Dok šetate polumračnim ulicama, iz trošnih zgrada koje se jedva drže uspravno dopiru zvuci fada koji opčinjavaju i primoravaju da ih pratite.Fado predstavlja tugu; bol za izgubljenim pretočen u setnu muziku koja u potpunosti obuzima dok sedite u uglu mračnog lokala i gledate sene izvođača. Muzika služi da zaceli rane, ali fado ih drži otvorenim i polako ih dodiruje, da ne bi ste nikad prežalili, jer ako prežalite onda će te i zaboraviti..a ništa gore od zaborava nema.

...na putu nazad, dok se polako udaljavate od okeana i brojite azulejoše po zgradama, osećate kako miris okeana zamenjuje miris trošnih zgrada koje nataknute, jedna pored druge, stoje na tom mestu i po nekoliko vekova.

Lisabon, svojim usporenim ritmom života i istančanim senzibilitetom, predstavlja svejevrsni kontinum između prošlosti i sadašnjosti, između juče, danas i sutra. Prošlost je ono što čini budućnost Lisabona...

Bog je predaleko,SAD su preblizu & Argentina vs. MMF, Z magazin

http://freedomfight.net/cms/index.php?mact=News,cntnt01,
detail,0&cntnt01articleid=79&cntnt01origid=117&cntnt01detailtemplate
=my_showdetail.tpl&cntnt01dateformat
=%25d.%20%25m.%20%25Y.&cntnt01returnid=62

http://freedomfight.net/cms/index.php?
page=mehanizmi-medunarodnog-monetarnog-fonda-na-primeru-argentine

Razgovor u dvoje

Kažeš da to nisi uradio?
Nisam.

Ali si hteo da uradiš?
Razmišljao sam o tome.

Da li ti je žao zbog toga?
Jeste.

Ako ti je žao zašto onda to i ne kažeš?
Žao mi je.

Zašto govoriš nešto ako tako ne misliš!!!

Nema je

Bilo je podne kada se probudio. Baci pogled, iz kreveta, po sobi od 6 m² i vide da je sam u njoj. Brzo nabaci jaknu koja je već počela da se oseća na buđ iz sobe. Istrča iz zgrade br. 36 u Rua de Lamarck ka pekari gde je ona kupovala kroasane. Prodavačica mu reče da to jutro nije svraćala.

Pomisli da je možda otišla do Sacré Coeur gde je volela da sedi na stepenicama sa kojih se pružao najlepši pogled na Pariz. Ipak, na stepenicama osim japanskih i američkih turista koji su se besomučno smejali i slikali nikog nije bilo.

Otrča do Sorbone IV gde je studirala, ali njene kolege mu rekoše da se nije pojavila na predavanjima.

Seti se da posle predavanja voli da ide u duge šetnje po Jardin du Luxembourg. Pola sata je tumarao parkom. Pregleda svaku klupu i pogleda iza svakog drveta . Nje nije bilo tamo...

Crkva Ste-Chapelle pomisli. Ona obožava da provodi vreme uživajući u pogledu na predivne murale ove gotske crkve. U crkvi, osim sveštenika, koji se pripremao za podnevnu službu, nikog nije bilo.

Dok je besciljno tumarao Champs-Elysées seti se kako je pričala da još jednom želi da poseti baštu Museo Rodin i uživa u skulpturama koje su se šepurile pod otvorenim nebom. Pričao je svima zaposlenima, razgovarao sa studentima koji su sedeli, skrštenih nogu, oko skulptura i detaljno ih precrtavali. Niko je nije video...

Na kraju ode na metro stanicu Père Lachaise. Tu su se uvek nalazili na kraju radnog dana. Bilo je to mesto idealno za sastanke. Nalazilo se na pola puta između njegovog posla i njenog fakulteta. Čekao ju je sat vremena. Nje nije bilo...

Noć je već uveliko pala. On, u povratku, svratio do cafe des 2 moulins gde su zajedno pili belu kafu. Ovo puta je sam popi. Pope se u svoju sobu, okači jaknu o isti ofinger kao i uvek i leže u krevet.

Nje i dalje nije bilo....

Ikone (i naš odnos prema njima)

Koračaćemo korakom najsporijeg
Zapatistička izreka

U želji da sebe potpunije objasni svaka osoba se ideološki definiše na određeni način. Ideološka pripadnost sastavni je deo našeg bića i omogućava nam lakše pojašnjenje viđenja društvenih vrednosti. Različito shvatanje društvenih vrednosti ili možda bolje reći prioriteta među njima dovodi do prilično proste, ali opšteprihvaćene podele ljudi na različite grupe poput levičara, desničara ili pak centrista. Naravno u svakoj od grupa postoje varijeteti od umerenih pristalica pa do ekstrema.

Za razliku od drugih stavovi većine levičara najlakše se manifestuju kroz iskazivanje poštovanja (a ponekad i divljenja) prema osobama koje su svoj život dale za ostvarivanje svojih tj. levičarskih ideala i koji su svojim aktivizmom, mišljenjem i žrtvom inspirisali sledbenike u vremenu koje dolazi.

Danas, kada živimo na “kraju istorije”, iskakanje pojedinaca isticanjem lika i dela navedenih ljudi se karakteriše kao anahroni aktivizam koji nije u skladu sa duhom vremena u kojem živimo i realnosti koja je prisutna. Kao da postoji pravo i pogrešno vreme za neslaganje sa sistemom koji smatrate nepodobnim. Dominacija određene strukture ne znači njeno apsolutno prihvatanje.

Uporedo sa etiketiranjem navedenih pojedinaca na delu je i potpuno negacija svega što su levičarske ikone (za pristalice) ikada uradile. U ovome leži najveći problem. Da li bi politički neistomišljenici bili toliko uporni u negaciji ne samo političkog aktivizma već i karakternih osobina navedenih ljudi da imaju svoje ikone? Da li nepostojanje osoba koje se mogu isticati (pozitivno) kao primeri borbe za drugačije ideje sa sobom povlači i da su levičarske ikone u svojoj osnovi prividne, lažne? Da li se nepostojanje alternative supstituiše negacijom postojećeg?

Niko ne osporava činjenicu da su ljudi u pitanju grešili (ponekad i prečesto), da su činili nedopustive stvari u određenim trenucima, da su ponekad bili nedosledni i sl., ali to ne može i ne sme biti razlog za njihovu potpunu negaciju od strane neistomišljenika samo zbog činjenice da oni nemaju ličnosti koje bi na valjani način prezentovale njihova uverenja i stavove.

Nenasilje, Mark Kurlanski

http://www.ekonomist.co.yu/magazin11/broj_392/lib/lib1.htm
http://www.nspm.org.yu/Prikazi/2007_dzuverovic1.htm
http://www.republika.co.yu/422-423/22.html

Alba kao alternativa, Z magazin

http://freedomfight.net/cms/index.php?mact=
News,cntnt01,detail,0&cntnt01articleid=18&cntnt01origid=
15&cntnt01detailtemplate=my_showdetail.tpl&cntnt01dateformat=
%25d.%20%25m.%20%25Y.&cntnt01returnid=62

Que te vaya bonito (Argentina)

Zambita-Osvaldo Ciccoli
Anoche soñe contigo-Kevin Johansen
Nada es para siempre-Fabiana Cantillo

Gracias por Fabian

El Escondite

Pito,pito gorgorito,¿Donde vas tú tan bonito?A la hera verdadera pim pom fuera, salvadito tú estas!!!.....tu pandas

uno, dos, tres.....diez, once.....dieciséis.....vente....veinticuatro y veinticinco.....yo voy!!!!

...no hay nadie aquí...o allí...¿y en primero piso?

....rápido,rápido...para mi y todos mis amigos!!!!!

...

tišina
la tranquilidad
silence
la silence
спокойствие

život
la vida
life
le vie
жизнь

sreća
la felicidad
happiness
la bonheur
счастье

samoća
la soledad
solitude
la isolement
одиночество

kraj
el fin
the end
le fin
конец

Nemanja u kapitalizmu

Za razliku od vecine Vas koji ste jos uvek u divljoj tranziciji ja sam presao u sledecu fazu zvanu institucionalizovi kapitalizam...

Faza je pocela isticanjem moje zdravstvene knjizice koju sam naivno pokusao da obnovim.

Naime posto sam napunio 26 godina (od "mlade nade" prvo je nestao pridev "mlada" jer ocigledno sa 26 godina nestaje taj prefiks iz Vaseg zivota...ostala je samo "nada", ali i ta rec se sve manje upotrebljava kada se prica o meni), nisam zavrsio fakultet (nije vredelo moje ljubazno objasnjenje da sam ja na specijalistickim akademskim studijama, njima poznatijim kao magistarske..."Sinko ako do sada nisi magistrirao zasto se jos uvek trudis...pusti to mladjima") i imam primanja u porodici vise od 8 000 DIN mesecno (jasno su izbegli da mi kazu 100 evra jer jel' te dinar iz dana u dan jaca pa je to vise od 100 evra) nemam pravo na besplatno zdravstveno osiguranje vec kao NEZAPOSLENI STUDENT MORAM DA PLACAM mesecno odredjeni iznos...jos uvek nisam shvatio kako nezaposleni mogu da placaju, ali mislim i da necu shvatiti

Zato Vas molim ako ste bolesni ili imate neke prenosive izlecive bolesti da me ne zovete dok ne ozdravite jer ne bih voleo da iz faze institucionalizovanog kapitalizma predjem u fazu klinicke smrti!!!!

la friendship (the amistad)

...is when your friends come back earlier from their trip just to say Goodbye to you before you trip.
Thank You Friends

THE PAST

I live in the past and from the past...
The present time is only a link that connects past and future where I will be living in the past...

Prodavacica sladoleda

“Dobar dan” rece on bacajuci pogled na frizider.
“Dobar dan” ljubazno mu odgovori prodavacica.

On se malo zamisli i posle nekoliko trenutaka se osmeli i svojim, tek uvezbanim srpskim, rece: “Ja bih zeleo jedan Kapri”. Prodavacica se osmehnu, otvori frizider i izvadi jedan Kapri koji pazljivo otvori tako da on samo uhvati stapic i izvuce sladoled iz papira.

“Prijatno” rece prodavacica spustajuci papir u kantu koja je bila odmah pored frizidera.

On je odpozdravi, okrenu se i ode svojim putem. Dok je hodao uzarenim ulicama i jeo svoj sladoled pomisli “Kako cudan obicaj, kod nas prodavci nikad ne otvaraju sladoled umesto tebe” i dok je o tome razmisljao vide prijatelja koji ga je cekao na dogovorenom mestu. On na brzinu zavrsi sladoled i pridje stolu gde je sedeo njegov prijatelj.

Na prodavacicu i njeno ljupko otvaranje sladoleda vise nije pomislio…

tablete i osecaj grize savesti u njima

"Ne" rece on i spusti solju sa vrucim cajem koji je upravo sipao u svoju omiljenu solju "Kako ne mozes da poverujes. Istrazivanja se vec rade u Velikoj Britaniji. Samo je pitanje godine ili meseca kada ce objaviti da je lek protiv grize savesti pronadjen i testiran i spreman za ljudsku upotrebu" i dok je to izgovarao sede za kuhinjski sto.

"Pravice se u tabletama i piti tri puta dnevno, jedna tableta posle svakog obroka. Kazu da znacajno umanjuje ili potpuno brise svaki osecaj grize savesti kod ljudi. Za ovaj lek povod za grizu savesti nije bitan jer je toliko delotvoran da cak i oni najjaci osecaji poput osecaja krivice za smrt nekog bliznjeg bivaju u potpunosti izbrisani..."

Ona ga nezainteresovano pogleda, vec naviknuta na njegove price, i nastavi da cita svoju knjigu koju je taj dan kupila u knjizari koja se nalazi preko puta njenog posla.

Austrij(sk)a nemoguca misija

Juce bi lep dan i ja se uputih ka austrijskoj ambasadi da vidim sta mi sve treba od dokumenata za dobijanje vize (za Srbe evidentno najvazniji deo putovanja, bez obzira na njegovu duzinu).

Krenuh ja tako i vec kod Saborne crkve vidoh razne “grupacije” koje stoje u, samo njima, pravilno formiranim redovima za dobijanje raznih vrsta viza (ocigledno kod austrijanaca postoji razlikovanje na “turiste”, “poslovce”, “domacine” i druge..cini mi se da ja spadam u druge ali to ni posle silnih nastojanja nisam uspeo da shvatim u potpunosti)…

Posle malog dvoumljenja pridjoh jednom “domacinu” da ga pitam sta je potrebno od dokumenata i kada je potrebno da se dodje da bi se “eventualno” uhvatio red za vizu…Prvo me je pogledao sumnjivo (verovatno misleci u sebi da nije moguce da ne znam sta je sve potrebno za vizu…jel’ te, to svi znaju, verovatno postoji neko pravilo do koje godine ili uzrasta je potrebno znati napamet sva neophodna dokumenta za dobijanje austriske vize) ali, posto se uverio da stvarno ne znam ponudio mi je svoju “punu saradnju”. Posle izdeklamovanog spiska dokumenta potrebnih za vizu pocinje glavni deo moje price….

Na moje pitanje kada je potrebno doci da bi se uhvatio red on mi odgovori da je potrebno doci ujutru da bi se upisao na spisak!!! (koji niko nije niti video niti potpisao..njegovo postojanje potvrdjuju samo price i legende ljudi koji stoje u redovima)…”nakon sto se upises na spisak”, nastavi on, “treba da se dogovoris sa ostalim srecnicima tj. kolegama koji su se upisali na spisak kada pocinje “cekanje””…na moje pitanje sta je cekanje on odgovori da svi ljudi koji se upisu na spisak moraju da se dogovore medjusobno (shvatio sam da se formira neka vrsta nezavisnog sindikata) kada dolaze predvece..obicno je to oko osam ili devet, i kada se svi skupe pocinje “cekanje”…ono se sastoji u tome sto od osam (ili devet) uvece pa do devet ujutru na svaka dva sata “izlazi” spisak iz ambasade i pocinje prozivanje, ko propusti barem jedno prozivanje odmah se brise sa spiska… sistemom eliminacije do jutra se smanji broj ljudi na spisku i oni koji su ostali na spisku sada cekaju lutriju dobijanja brojeva (sa kojima ulazite da dobijete vizu)…problem je u tome sto ako je na spisku ostalo 80 ljudi, a oni svaki dan dele npr. 50 brojeva i ako se ne nalazite na spisku medju prvih 50 znaci da necete dobiti broj i da morate sledecu noc ponovo da cekate..jedina prednost je u tome sto ste sada na spisku blize vrhu…

Nakon ovih informacija ostaje mi samo da napravim spisak neophodnih potrebstina za “cekanje”…mislio sam: tronozac, jakna, termostat, knjiga, novine od sledeceg dana koje mogu da se kupe na Trgu posle ponoci, hrana (plus grickalice), pa i malo rakije da se covek ugreje (noci su ipak hladne)…

Jos neki predlog?

shoebox and memories

Every person at some point in his or her life have a desire to sum up their existences and make conclusion (from some reason for every human being it’s very important to have some higher meaning of life…) which will help them to cope with rest of their lives (which are usually significantly longer than part about which they are making conclusions…)

For most of the people, family, children or life long partner is most valuable part of their lives and at the same time their biggest achievements. For others it is their job or some aspect of that job. For many material possession are seen as very important factor of “full life” …so more possessions more fulfilling life (equation is very simple if you follow this pattern of life)
Like every other human being I also have a desire to sum up….but somewhere between equation and result my variables have changed which had an surprisingly affect on the final result. Therefore, from that result I have made a new equation….which I’m sharing with you…

When you look around very closely, you can see that every person have (or should have) two belongings which are influencing and steering their lives…First one is shoebox!!!! Every person have somewhere in their closet shoe (or in my case snickers) box in which they keep all belongings which have sentimental meaning for them…somebody is keeping letters from boyfriend or girlfriend, others pictures or photos from they trips, send from desert, their high school marks or maybe clock from their father….and they almost never look in it…only from time to time when they are cleaning closet they find it without intention to look deeply in it (it’s only for keeping, not for watching?!?!?!), but when they take a pick their perspective completely change, everything starts to be more vague and emotional (the whole new-old world opens in front of their “wide-shut” eyes) and they start to remember things or people they almost forgot, of their failures, regrets or remorse, long lost friends or journeys that never took place (but were always on “to do list”), book that have been read numerous times in a row, theater plays that have been seen (some people like to keep all their tickets, I think that they have or a bigger box or maybe two of them)….The second belonging is very much connected to the first one…shoebox can’t exist without …memories…every person who likes to remember (and occasionally forgets) have it’s own shoebox hidden under old boots and snickers…and other one in it’s own head…

…at the end when you sum up everything you “only” have memories…of journeys, people, dear friends, unpleasant moments, times when you were very hurt or when you hurt somebody, times of happiness or sadness, times of family tragedy or joy, memories of things that never have happened but you wished they did or other way around, memories of you first car, marble, kiss, girlfriend, boyfriend, sunset, trip with friends, party…

Every person have a job and a family and money, we all have that in common… but every person’s shoebox and memories are different…this is what distinguish us one from another…

I’m just glad that my box is already almost full, I'd better buy some winter boots, they are packed in much bigger boxes

Trougao

Fabián Vique, Argentina

On je voleo kisu. Ona sunce. A ja, sneg.
Ona je gledala sve telenovele. On, sve fudbalske utakmice. A ja, vesti.
On je govorio samo onoliko koliko je neophodno. Ona, znatno vise. A ja, znatno manje.
Ona je volela Boga iznad svega. On je bio ateista. A ja, agnostik
On je voleo igranke. Ona koncerte. A ja, bioskop.
Ona se namerno oblacila nemarno. On, uvek besprekorno. A ja, kako kad.
Bili smo prijatelji, ali je ona bila zaljubljena u njega.
Nevolja je u tome sto je on mene voleo. A ja, naravno, ja sam nju voleo.

Ne ljuti se covece

Prosle nedelje bio sam kod moje sestricine Joce koju dugo nisam video. Joca je kao i sva ostala deca…. budi se jako rano, ide u vrtic, vise voli slatkise od bilo cega drugog i ima mladjeg brata od koga je “mnogo ozbiljnija” i nije joj jasno kako neko moze da bude tako detinjast kao njen brat…

Dok smo sedeli i jeli strudlu od maka (da li sam spomenuo da moja baka Zora pravi najbolju makovnjacu koju mozete da probate) Joca me upita da li hocu da igram sa njom “Ne ljuti se covece”. Ja pristadoh nevideci da preko puta mene sedi iskusan igrac, ove vecno mitske igre, koji u meni vidi, ne ujaka, vec sledecu svoju zrtvu.

Joca je krenula zustro, bacala sestice, izvodila iz kucice jednim za drugim sve svoje coveculjke (rizikujem dok pisem njihov naziv jer nisam siguran da se i danas tako nazivaju…verovatnu imaju neki novi naziv poput super power action figures) dok sam ja bojazljivo napredovao sa jednim. Sve se promenilo onog trenutka kada mi je Joca rekla da je “jedenje protivnikovih coveculjaka” dozvoljeno (Inace, ova dilema uvek je bila jabuka razdora dok smo igrali igru. Po sigurnosti kojom je Joca izgovorila da je jedenje dozvoljeno rekao bih da je danas institucija “jedenja protivnikovih coveculjaka” cvrsto ustanovljena).

Poceh da dobijam sestice i petice, da jurim po tabli i za tren oka imao sam tri coveculjka u kucici. Ipak moja pazljivo spremljena taktika je pala u vodu onog trenutka kada sam sa poslednjim coveculjkom pokusao da preskocim drugog u kucici i time trijumfalno zavrsim; Joca me ozbiljno pogleda i rece da preskakanja u kucici nema (Kao i sve ostalo i “Covece ne ljuti se” je ziva igra koja vremenom menja svoja pravila. Nekada je preskakanje u kucici bila sasvim normalna stvar i nije dolazilo do vecih prigovora od strane drugih igraca kada bi neko to uradio. Ipak po prodornom Jocinom pogledu dok sam pokusavao da “preskocim u kucici” rekao bih da je to danas strogo zabranjeno).

I dok sam ja pokusavao da dobijem jedinicu da bih pomerio predposlednjeg coveculjka u kucici Joca je dobija cas sest, cas pet pa ponovo sest i istovremeno pedantno redjala coveculjke u kucici pazeci da ne dodje do guzve u istoj (kao sto je uradio njen znatno neiskusniji protivnik).

U svom svom trudu do dobijem taj magicni broj (Kao da je kockica odjedanput imala pet, a ne sest strana) Joca je sa poslednjim coveculjkom usla u kucici i radosno otrcala kod svoje mame da se pohvali kako je pobedila svog znatno starijeg ujku….

Ja sam ostao da sedim na krevetu bacajuci kocku i nadajuci se da ce u nekom od sledecih bacanja dobiti jedinicu…

ocean of tears

When you read the history of the human humankind, it slowly comes to you that all the world's oceans once fell as tears.
Paul Lutus

we and our mistakes

Zašto ponavljati stare greške kada je pred nama još mnogo novih pogrešaka...
Why repeating old mistakes when there are so many new ones in front of us...
Bertrand Russell

luck is a relative thing

1. wealth of three richest man in the world (all from US) is equivalent to a wealth of 600 millions poorest people
2. three billions people go to bed every night hungry
3. GDP of Belgium is bigger than GDP of hole sub-Saharan Africa
4. half of Africa is HIV positive
5. 3% of Columbian elite has in it’s possession 70% of the land
6. there are around 50 millions homeless people in US
7. half of world population lives with less than 1$ per day
8. 1 000 000 people were killed in Rwanda in only one month , 300 000 in Sudan and 650 000 in Iraq in three years time

do you still feel unlike?????

promaja

“promaja” is phenomenon which is very important in our society. you can have much serious problems and illness like cancer, AIDS,TBC or something even worst but if you set on “promaja” you will get permanent cold and there is no cure from this over serious illness…it will kill you eventually…

it’s very strange that other cultures don’t recognize this problem in their surroundings…they even don’t have the word for it...english people have “draft” but it is not even remotely the same (and at the same time it has other meanings, check you microsoft outlook..there can be only one “promaja”)..

spanish people have “corriente de aire” -in translation the flow of the wind (mi amigo fabian dice que es lo mismo pero yo no estoy de acuerdo con el) and we all know that “promaja” is much more than “the flow of the wind”…I bet that it is same case with others..

…is this possible...maybe serbia is only place in the world where this phenomen exist... if it so it must be some great conspiracy from world power centers….

I better get up and close my window…

life is made of ideals not from Ipod's

we are living in the modern time or “new age” where there is plenty of place for many unimportant things (look around you and try to comprehend how many things of those which you posses are really necessary for you to have pleasant and satisfying life…not many…) but there is no place for things which are making life worth living for…

are main problems today are so superficial and unimportant…is my Ipod latest model (and if it is do I have enough memory for all of mine illegal download files or do I have all necessary accessories for it like green earphones or pink back cover and similar stupidities) or do I have mobile phone with MP3 music on it or do I have clothes just for this season, do I have plasma TV or just “normal” one ….

half century ago people in late twenties and early thirties (in translation people who were old as we are now) have change the course of history…people like Patrice Lumumba, Sekou Toure of Fidel Castro have found inner straight to lead their people to better tomorrow, to lead the whole countries into unknown future and not to look back and regret for loosing something not worth regretting for…
maybe they have not been better then we are…maybe we are smarter, more educated have better perspective on the world…but we don’t have one thing that all of these men had and what helped them to achieve all those things…WE DON’T HAVE IDEALS AND WE CERTAINLY DON’T BELIEVE IN THEM ANY MORE….

today everybody are seeing ideals as something corrupted something not normal...ideals are seen just as one more obstacle for you to get “normal and civilized life” as we call it today…if you have ideals you can’t blend in in rest of the population…we don’t want you with your revolutionary ideals to corrupt our childrens!!!
we wake up, go to work then with friends on few drinks, sometime even read some book or see some play. sometimes we even see some sufferings of people who live (or try to survive) far, far away (and quickly switch to another channel… who knows maybe those sufferings will disappear if I don’t pay attention to them)… but without ideals there wouldn’t be life as we know today…if there we no people who believed in higher ideas there would be such a comfort world for us to live today….MAYBE WE SHOULD DO FOR NEXT GENERATIONS AS THOSE PEOPLE DID FOR US AND FIGHT FOR BETTER WORLD TOMORROW…instead of sitting at our houses, drinking coffees and writing our blogs…

No one is perfect in this imperfect world.
Patrice Lumumba (1925 - 1961)

el articulo

mantener las mismas políticas conduce a la decadencia
os interesa situacion politica en serbia?quieres saber algo mas?
mantener las mismas políticas conduce a la decadencia

madrid Vs. lisabon

Ne produziti iz Madrida u Lisabon isto je sto i umreti pre vremena

To see Madrid and not continue to Lisbon it’s like die too young

Ver Madrid y no continuar a Lisboa es como morir antes del tiempo

text...obrigada pile
photo...obrigada aga

how do you see life?!?

Few years back I saw one movie which I don’t remember almost at all but the movie had best title ever…. Life (is a bitch and then you die)…it makes you wonder… do we see life as continuum of bad moments which is occasionally intercept with good ones or is it other way around…is it for you glass half empty (and keep spilling out) or is it half full (and keep filling in)…maybe this should be main division between people…half full and half empty people…

it's that time of the year

It’s that time of the year when people are buying ridiculous amount of presents for everybody (including their neighbors because today we are living in the age when even our neighbors deserve their presents for being our neighbors…just another excuse for buying more products (if you prefer gifts) and spending for money….CAPITALISM AND CONSUMER SOCIETY MUST SURVIVE!!!) because Xmass is not Xmass without presents (apparently love and care are not so important today as their use to be)…

Today while I was standing in one of the lines without end (and without beginning, at least I didn’t see it…just a flow of people in one very looong line) I was watching the faces of those people and try to understand do they realize that there are millions (or billions) of people who are living without anything and for them that day in the year (more known as Xmass or NY whatever you like the best) is just another day when they are trying to get by and try to survive….can we forget our selfish needs for unnecessary things and try to be if not generous than at least humble in true meaning of the word….can we be at least that…

After the end (or the beginning of the line) I went to coffee shop and feeling has just fade away…it’s strange how important thing are not really important for us when our life or money or time (so precious time) is in stake…it’s so much easy when we are talking about someone else or when we are giving lessons to them…

is too much power too less?!?

We all know that we are living in one state centric system but that does means that (that) state can do whatever it thinks its okay and allowed or should someone try to maintain it’s power…or maybe that state itself should try to limit its own power…DOES TOO MUCH POWER MEANS TOO LITTLE AT THE SAME TIME?!?!...if you don’t have any limitation and boundaries does that change (on worse) your perspective on world and process in it?!?!

If US president can say that Guantanamo is legal and than decide to suspend its work on the ground of it illegality, if he says that American soldiers are behaving according to Geneva conventions and then we find out about Abu Graib and other atrocities in Iraq, if he doesn’t want to sign Roma treaties that establish ICC, if he (or they) says that there are no secret flight and camps all around Europe and then suddenly admits that there, like it is nothing and that they are justifiable in war against terrorism (or terror), if he says that US officials should use torture to get some important data’s regarding national security, if US kidnaps citizens of other countries all around the world and torture them without any legal grounds or suspicious, if US doesn’t want to accept Kyoto protocol, if US administration makes out term as preemptive no preventive (just a thought to attack someone is enough for him to completely destroy you without any concrete proof...my god thought or intension is more than enough) IF…. maybe quantity of power is good to some extent but if you exceed that limit you perception of the world bands over to some other parallel where everything is allowed and where international law and morality doesn’t exist as facts of life

Today you may be dominant state, you can be that in ten years time or hundred years time but maybe in hundred and one years time some other state will be that dominant state... would US citizens (or citizens of some other states...it is irrelevant for the argument) like for that state to have the same foreign policy, quantity of power and view on the world as their state have?!?!